Umjetna sladila (aspartam, ciklamat, saharin, sukraloza, itd.) često se upotrebljavaju kao zamjena za šećer jer imaju sladak okus (čak i nekoliko stotina puta slađi od kuhinjskog šećera - saharoze), a zanemarivu kalorijsku vrijednost.  

ŠTO SU ŠEĆERI? 

Šećerima zovemo slatke, u vodi topljive, manje ugljikohidrate. Ugljikohidrati su, kao i proteini, jedna od osnovnih molekula našega organizma. Najviše su poznati po svojoj energetskoj ulozi u ljudskom organizmu, ali imaju i mnoge druge uloge – npr. vezanjem za proteine mogu mijenjati njihovu funkciju.  

Najpoznatiji šećeri su: glukoza (osnovna energetska molekula gotovo svih živih bića, cirkulira ljudskim krvotokom i izvor je energije stanicama našeg organizma), fruktoza (voćni šećer, također može služiti kao izvor energije našem organizmu), galaktoza (manje slatka od glukoze i fruktoze, tijekom metabolizma pretvara se u glukozu), saharoza (kuhinjski šećer koji svakodnevno upotrebljavamo u prehrani, sastoji se od glukoze i fruktoze na koje se i razgrađuje tijekom probave), laktoza (mliječni šećer, sastoji se od glukoze i galaktoze). 

ZAŠTO SU SE POČELA UPOTREBLJAVATI UMJETNA SLADILA? 

Šećeri su slatkog okusa i njihova konzumacija izaziva ugodu, što je tijekom našeg evolucijskog razvoja bilo vrlo korisno jer nas je usmjeravalo da težimo za hranom koja je bogata energijom i rijetko otrovna (za razliku od gorkog okusa). No danas, kada je hrana u razvijenom svijetu široko dostupna, ugoda koju stvaraju šećeri počinje bivati opasnom za opće zdravlje. Ljudi redovito premašuju svoje dnevne energetske potrebe za hranom, kalorijski unos premašuje potrošnju te se debljamo, a kasnije i obolijevamo od pratećih bolesti – visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti tipa 2 i ateroskleroze.  

Stoga su sintetizirane molekule koje imaju vrlo sladak okus, ali nisu probavljive i nemaju ili imaju vrlo nisku energetsku vrijednost – umjetna sladila. 

UMJETNA SLADILA – ISPITIVANJE SIGURNOSTI 

Provedena su brojna istraživanja o ispitivanju sigurnosti umjetnih sladila. Većina znanstvenih studija je pokazala da su umjetna sladila u preporučenim količinama sigurna za zdravlje. Neke su studije pokazale da je saharin kancerogen, ali kasnije su te tvrdnje odbačene jer su studije rađene na laboratorijskim životinjama i mehanizam kojim su izazivali rak kod štakora, nije prisutan kod ljudi. Ciklamat je zabranjen u nekim zemljama zbog sumnje da može izazvati rak mokraćnog mjehura, ali ga većina regulatornih agencija i zdravstvenih organizacija još uvijek odobrava zbog nedostatka dokaza o njegovoj štetnosti. Također je bilo i mnogo rasprave o štetnosti aspartama (izazivanje raka, utjecaj na živčani sustav), međutim većina znanstvenih studija je opovrgnula te tvrdnje. 

No, studija objavljena prije dvije godine u prestižnom znanstvenom časopisu Nature pokazala je da umjetna sladila, poput aspartama, saharina i sukraloze, izazivaju poremećaj tolerancije na glukozu, što znači da su osobe koje su unosile umjetna sladila imale višu razinu glukoze u krvi. Takav poremećaj prethodi razvoju šećerne bolesti tipa 2 i povezana je s debljanjem i povećanim rizikom razvoja srčanih bolesti. Kako je moguće da nešto što nije probavljivo i hranjivo, male ili nikakve kalorijske vrijednosti, poremeti metabolizam šećera? Navedena studija iznosi dokaze da umjetna sladila zapravo utječu na mikroorganizme koji žive u našem probavnom sustavu. Tih mikroorganizama ima više nego naših vlastitih stanica i sve je više dokaza da je njihova ravnoteža vrlo važna za normalno funkcioniranje organizma. Poremećaj u njihovoj ravnoteži povezan je s rizikom za mnoge bolesti: autoimune bolesti, rak, astmu, neurodegenerativne bolesti (npr. Parkinsonovu bolest), pretilost, poremećaj metabolizma glukoze i razvoj šećerne bolesti. 

ZAKLJUČAK 

Nova studija objavljena u časopisu Nature dovela je u pitanje prethodne stavove struke koji govore da su umjetna sladila dijabetičarima sigurna zamjena za šećer te da mogu pomoći u mršavljenju jer ne uzrokuju porast koncentracije glukoze u krvi. Iako je nova studija dala pouzdane dokaze za svoje teze, potrebna su dodatna istraživanja koja će to potvrditi i dodatno razjasniti. Uostalom, cilj unosa hrane je unos hranjivih tvari, koja umjetna sladila ne posjeduju. No, ona svakako nisu ni velika opasnost za naše zdravlje ako ih unosimo tu i tamo, u manjim količinama. Usporedbe radi, pušenje je puno veća opasnost za naše zdravlje, čvrsto je dokazano da je kancerogeno, a ljudi njegovu opasnost olako shvaćaju.

Šećeri su brz izvor energije (brzo povećavaju konentraciju glukoze u krvi) i mogu se konzumirati u vrijeme kada su potrebe našeg organizma za energijom visoke (npr. kada treniramo). No, njihova konzumacija u vrijeme kada su potrebe za energijom niske (npr. prije spavanja) sigurno će nas udebljati. Puno je zdravije kao osnovni izvor energije upotrebljavati tzv. kompleksne ugljikohidrate iz hrane koja je bogata prehrambenim vlaknima (npr. u cjelovitim žitaricama i povrću). Ugljikohidrati iz takve hrane polagano se probavljaju i ne izazivaju nagli porast glukoze u krvotoku.

IZVORI:

1. Mitchell H (2006). Sweeteners and sugar alternatives in food technology. Oxford, UK: Wiley-Blackwell.
2. Johns, T (1990). With Bitter Herbs They Shall Eat It: Chemical ecology and the origins of human diet and medicine. Tucson: University of Arizona Press.
3. Magnuson BA, Burdock GA, Doull J, Kroes RM, Marsh GM, Pariza MW, Spencer PS, Waddell WJ, Walker R, Williams GM (2007). Aspartame: a safety evaluation based on current use levels, regulations, and toxicological and epidemiological studies. Crit. Rev. Toxicol. 37 (8): 629–727.
4. Chedd G (1974). The Search for Sweetness. New Scientist. 62 (897): 299.
5. Weihrauch MR, Diehl V (2004). Artificial sweeteners—do they bear a carcinogenic risk?. Ann Oncol. 15 (10): 1460–5.
6. Suez J, Korem T, Zeevi D, Zilberman-Schapira G, Thaiss CA, Maza O, Israeli D, Zmora N, Gilad S, Weinberger A, Kuperman Y, Harmelin A, Kolodkin-Gal I, Shapiro H, Halpern Z, Segal E, Elinav E (2014). Artificial sweeteners induce glucose intolerance by altering the gut microbiota. Nature. 514(7521):181-6.

.