Udarci u boksu

Osnovne napadačke tehnike u boksu čine udarci. Razlikuju se tri tipa udaraca;

RAVNI udarci ili direkti,

BOČNI udarci ili krošeji,

VERTIKALNI udarci ili aperkati.

Sva tri udarca mogu se uputiti lijevom i desnom rukom, na tijelo i na glavu protivnika. Ukupno to čini 12 osnovnih udaraca u boksu.

Kako i sami nazivi sugeriraju, udarci se razlikuju po obliku gibanja te će se u narednom tekstu opisati koje su to ravnine ljudskog tijela u kojima pojedini udarci djeluju, kao i same osnove udaraca.

Mehanika udarca

U osnovnom boksačkom stavu ili gardu tijelo posjeduje energiju koju može iskazati na protivniku (potencijalna energija). Za tu silu koristi sile iz okoline koje djeluju na tijelo (Newtonovi zakoni) međutim i sile koje tijelo (mišići) stvaraju.

Kada tijelo krene u gibanje (pri obrani ili napadu) potencijalna energija pretvara se u;

horizontalnu kinetičku energiju, energiju rotacije i/ili vertikalnu kinetičku energiju.

U svim udarcima tijelo se translatira što znači da se kreće prema naprijed ili natrag i rotira, a može se ili nemora podizati. Svaki udarac ima jednu dominantnu energiju.

U školskoj tehnici direkt ima dominantnu horizontalnu, kroše rotacijsku a aperkat vertikalnu kinetičku energiju. Direkt i kroše u školskoj tehnici nemaju vertikalno kretanje.

Svaki udarac ima osnovna tri dijela;

OPRUŽANJE NOGE, ROTACIJU TRUPA, OPRUŽANJE RUKE

Ravnine

Svaki udarac definiran je prijašnjim opisom, međutim što ih razlikuje?

Udarce razlikuju gibanja i osnovne ravnine tijela koje sijeku.

Osnovne ravnine su: frontalna (koronalna), sagitalna (središnja) i transferzalna (vodoravna).

Udarci

Direkt ili ravni udarac siječe samo frontalnu ravninu, dok je najčešća greška da presječe i središnju. Odlikuje ga ravno opružanje tijela i ruke prema protivniku što kraćim putem.

Krošej (bočni udarac) siječe središnju, dok je najčešća greška da presječe frontalnu opružanjem ruke prema protivniku u trenutku udarca. Odlikuje ga rotacija tijela te opružanje ruke pri kojoj kretanje šake opisuje kružni isječak.

Aperkat (vertikalni udarac) siječe frontalnu i transferzalnu ravninu, dok uslijed nepravilnog gibanja presječe i sagitalnu ravninu uslijed prevelike rotacije. Odlikuje ga podizanje centra mase tijela i rotacija te opružanje ruke. Kako ovaj udarac nema značajnog horizontalnog kretanja najčešće se izvodi iz malih i srednjih udaljenosti za razliku od direkta i krošeja.