Čovjek se susreće s ritmom već od začeća. U početku je to zvuk majčinog srca i majčini pokreti, ali i zvuk kojim ljudi komuniciraju, te okolni zvukovi kao što je primjer glazba (Basseti 2015). Svi ti podražaji tom malom čovjeku u majčinoj utrobi stvaraju „engrame“. Engrami su tragovi, koji se uslijed biokemijskih i biofizičkih promjena, uzrokovanih vanjskim podražajima, u čovjekovom mozgu spremaju kao memorija . Što je više puta podražaj jednak ili sličan to je veća šansa da će ga čovjek zapamtiti. 

Slika 1. Boksači, majka i dijete

Što je to ritam?

Prema opće poznatim definicijama ritam (greek ῥυϑμός) predstavlja ponavljanje serije pojedinih događaja (kretnji ili zvuka) koji variraju u trajanju i naglašavanju. Tako se često novorođena djeca brzo smiruju uz majčin glas jer pojedina osoba ima specifičnu intonaciju i trajanje izgovora riječi i rečenica, ali i kretnju jer ju majka najčešće drži u rukama.

Upravo zato važan atribut ritma je „ponavljajući slijed“ (Parry 2012).  On je uslijed izvođenja skladan i visoke kvalitete neovisno o promjeni pojedinog elementa unutar tog slijeda, primjerice stiha u pripjevu pjesme, koraka u plesu ili udarca u boksu.

Ponavljajući slijed i sami ritam može biti interni i eksterni. Interni slijed je slijed unutar pojedinog pokreta, a eksterni u interakciji s vanjskim podražajem. Primjerice interni ritam u boksu je ponavljajući slijed pojedinog udarca, dok eksterni ritam označava izmjenu udaraca, obrana i kretnji unutar boksačkog meča.

Slika 2. Interni ritam u udarcu

Zahvaljujući poznavanjem znanosti kineziologije, specifično tehnike boksa i biomehanike, unaprijeđuje se interni slijed unutar specifičnog elementa. Taktika boksa omogućuje unaprjeđivanje eksternog ritma. Kao što gluten povezuje tijesto i daje mu elastičnost, tako i ritam omogućuje boksaču povezivanje svih elemenata tehnike,  varijacije istih, ali i skladnost te daje ljepotu boksačkom meču.

Slika 3. Biomehanička analiza

Ples, boks i ritam

U plesu postoji određena tendencija da se koraci stopala smatraju naglascima koji označavaju ritam (Pellicer Sabadi 2013). Međutim, u plesnom sportu i mnogim drugim plesnim žanrovima dobra ritmička kvaliteta više se temelji na pokretu središta tijela (centra mase tijela) nego u pokretu stopala. Slična stvar se odvija i u boksu. Udarci i obrane prate se najčešće kroz ishod unatoč što ishod direktno ovisi o pokretanju centra mase.

Kao što je već navedeno ritam ovisi o kretnjama koje variraju u trajanju i naglašavanju. Na slici 4. (Menshikov 2020.) navodi se zanimljiva podjela udaraca u boksu koja ovisi o tri faktora; jakost, brzina i preciznost.  Primjerice kod balističkih udaraca centar mase tijela nekontrolirano se kreće te oni imaju sljedeće karakteristike: jaki su ali nisu precizni. odvijaju se po inerciji i prolaze kroz cilj (ne zaustavljaju se), a time nepotrebno rasipaju energiju što rezultira  niskim postotkom pogođenih udaraca.

Slika 4. Podjela udaraca prema omjeru jakosti, brzine i preciznosti (Menshikov 2020)

Paralelu možemo povući s baletom. U baletu, svi pokreti su kontrolirani i ne izvode sa zgrčenim mišićima, već sa mišićima istegnutima u daljinu. (Mingula 2017). U boksu se također prvo uče tehnike s velikih udaljenosti tek potom se uče tehnike s kraćih udaljenosti. Svaki plesač koji krene sa osnovama baleta i usavrši te osnove, puno će brže i lakše napredovati i usavršavati ostale plesne stilove i tehnike. Razlog tomu je što balet predstavlja osnovu za daljnje plesno razvijanje, tako je i s boksom unutar udaračkih sportova.

Kao što su u plesu iznimno bitni koraci (pomicanje centra mase) tako je i u boksu. Ove kretnje stvaraju osnove i pozicije iz kojih se izvode ostali elementi, ali izvodi i cjelokupni taktički plan. Iz osnovnog koraka u pojedinom plesu izvode se okreti , otvaranja, skokovi itd. Zato je u boksu krucijalno kretanje jer iz jednog pokreta nastaje novi pokret, primjerice iz napetosti mišičnog sustava nakon obrana boksač dobiva ubrzanje za kontranapad (Beloborodov 2005), uslijed promjene smjera kretanja vršimo obranu itd.

Koreografija plesa i taktički plan u boksu

Plesna koreografija je sustav tehnika koje se koriste za stvaranje novih plesova. Koreograf osmišljava pokrete tijela koristeći unutarnje i vanjske znakove za izražavanje osjećaja i koncepata, od najapstraktnijih ideja do vrlo konkretnih ljudskih situacija na vrlo kreativan način (Nahrstedt et al. 2008). Plesna koreografija može imati zatvorenu i otvorenu strukturu. Zatvorena struktura označava zaokruženu cjelinu, dok otvorena forma može imati pokrete koje koji su iznenađujući (Braković, 2015).

Slika 5. Koreografija za španjolski ples Cachucha, opisana pomoću plesne note (Wikipedia)

Literatura o podučavanju i učenju koreografije u plesovima sadrži veliki broj improvizacijskih vježbi, a sve to navodno pomaže učenicima da istraže pokret i razviju pokretne materijale koje će kasnije odabrati i oblikovati u cjelovite plesove. Pretpostavlja se da će improvizacija dovesti studente u kontakt s njihovim autentičnim ja, te im pomoći da pronađu svoj jedinstveni umjetnički 'stil' (Lavender 2001).  

Važno je zapamtiti da tehniku i taktički plan (strukturu) povezuje ritam. Tako prema teoriji dedukcije u logici možemo reći da otvorena struktura sadrži elemente zatvorene odnosno ona je njena nadogradnja. Tako je i u boksu. Tvrdi stavovi i tvrde taktičke zamisli u zatvorenoj strukturi obilježavaju boksače tempaše koji vrše veliki broj taktičkih akcija. Ovakvog boksača vidimo u primjeru ruskog boksača Alexandra Maletina. Otvoreni tip su boksači plesači koji su atraktivni publici. Primjer takvog boksača je trenutni olimpijski pobjednik Andy Cruz, koji iz zatvorene strukture prelazi u otvorenu gdje u pravilu izvede neočekivani i iznimno učinkovit potez (link). Još bolji primjer je popularni boksač Emanuel Augustus poznat po nazivom The Drunken Master. Zanimljiv primjer razlika u ovim stilovima možemo vidjeti u borbi Kindelanda (CUB) i Maletina (RUS) (link).

Slika 6. Alexander Maletin

Kako bi uskladili i nametnuli svoj ritam, strukture i forme, a time i taktičke planove velike i najbolje svjetske boksačke države osim što njeguju svoj stil promatraju i vrše analize drugih. Najčešće to rade na velikim natjecanjima. Iako su stariji podaci, na slici 7. možemo vidjeti kako se to radilo 1995.

Slika 7. Učestalost udaraca najboljih boksača svijeta izuzev Kubanaca (Diaz.P.L. 1998)

Danas se uslijed veće dostupnosti tehnologije ovakva analiza može izvesti lakše. Davis i suradnici su 2013. na šezdeset boksača u pedeset borbi sa Svjetskog prvenstva došli do zaključka da boksači koji pobjeđuju izvode približno 1,55 akcija u sekundi u što spadaju obrane, udarci, finte i kretanja. Iz ovog podatka može se ustvrditi da ritam čini važan faktor uspjehu u boksu. 

Tako u mnogim sportovima već postoji software koji to samostalno vrši.