U napadačkim školskim tehnikama u boksu postoje tri osnovna udarca: direkt, kroše i aperkat.

Svaki od njih obilježen je svojim zakonitostima i pravilima izvođenja. Međutim, prema razvojnoj kineziologiji (op. zamašna i potporna noga), u izvođenju imaju sličnosti. U daljnjem tekstu objasit ćemo dohvatnu i potpornu komponentu udaraca.

Dohvatni udarci

Kako i sam naziv govori „dohvatni“ udarci imaju za cilj udariti protivnika sa veće udaljenosti (izbacuju se sa distance i poludistance). Izvode se sa prednjom rukom (rukom bližom protivniku).

Dohvatne udarce obilježava faza leta i odraz s „opruge“ stražnje noge (prema Filimonovu i sur. (1983) odraz nogom je pokretač udarca i utječe s 38,46 % u snazi udarca).

Potpora (oslonac na podlogu) ostvaruje se s prednjom nogom u trenutku udarca, a stražnja noga je u fazi zamaha kao što vidimo na slici dolje (boksač u plavom).

Bitno je naglasiti da je vertikalan pomak minimalan (podizanje centra mase), a horizontalan pomak dominantan (kretanje u naprijed).

Potporni udarci

Potporne udarce izvodimo stražnjom rukom kao što vidimo na prvoj slici dolje kod boksača u plavom (ali možemo i prednjom- na drugoj slici dolje  kod boksača u crvenom).

Naziv „potporni“ imaju jer se tijekom izvođenja udarca barem jedna noga nalazi na podlozi, te se masa tijela (i šaka) povlači prema potpori (oslonačnoj nozi).

Ovi udarci su snažniji, međutim dohvat ovih udaraca s prednjom rukom je znatno skraćen i izvode se na bliskoj distanci.

Koji su pravilniji i bolji udarci, potporni ili dohvatni?

Oba su i pravilna i dobra. Povucimo analogiju sa košarkom, što je bolje skok šut ili prodor i polaganje?

Najbolje je znati i moći oboje. Ukoliko protivnik ima brzu reakciju i veliku pokretljivost u ringu bolji su dohvatni, a ukoliko se približimo protivniku (bliska borba) bolji su potporni.

Dakle, široki spektar udaraca omogućava nam da se brzo prilagodimo na taktičku situaciju u borbi.