Boks je sport u kojem se suočavamo s protivnikom direktnim kontaktom. Izrazito je kontaktan sport u kojem nakon svakog meča i natjecanja se osjećaju posljedice. Kako bi se izbjegao ili makar ublažio ovaj scenarij potrebno je razmišljati o osnovnom cilju boksa „udariti ili ne biti udaren“. Kako izvesti što uspješniju obranu, kako „vidjeti“ udarac i izvesti odgovarajuću obranu i izbjeći ga.
U ovom tekstu obradit će se nekoliko tema koje su bitne kako bi se ova problematika mogla pogledati u cijelom volumenu; brzina udaraca u boksu, osjetilo vida i percepcije pokreta, psihološka priprema-anticipacija pokreta i teoretska priprema.
Brzina udarca
U boksačkom sportu postoje tri tipa udarca koja se izvode u otvorenom kinematičkom lancu; izravni, lateralni i vertikalni. To znači da postoji sukcesivno i progresivno ubrzanje od stopala do šake. Kako šaka postiže najveću brzinu, spomenuti će se nekoliko istraživanja koja su mjerila brzinu ovog dijela tijela.
Viano i suradnici (2005), izmerili su prosječnu maksimalnu brzinu šake kod prednjeg bočnog udarca (krošea) od 11.0 ± 3.4 m/s. Piorkowski i suradnici (2011) mjerili su brzinu šake stražnjeg lateralnog udarac i dobili rezultate od 11.01 ± 2.21 m/s.
Kimm and Thiel (2005) su izmjerili prosječnu maksimalnu brzinu šake kod prednjeg izravnog udarca u iznosu 8.1 ± 1.4 m/s. Walilko i suradnici (2005) to su učinili kod stražnjeg izravnog udarca 9.14 ± 2.06 m/s.
Vertikalni udarci su manje istraživani i mogu se pronaći poneka istraživanja koja sugeriraju da su sporiji od izravnih i lateralnih. To se možda može pripisati njihovoj tehničko-taktičkoj ulogi jer se izvode iz bliskih udaljenosti pa ne mogu doseći veće brzine zbog kratkog puta djelovanja.
Prilikom iskušavanja novog terenskog Xsense kinematičkog odijela kod kadeta A.K.(13) u Record gymu izmjerena je brzina kod prednjeg izravnog udarca od 7.2 ± 1.1 m/s što predstavlja dobar rezultat s obzirom na godine boksača.
Vrijeme udarca
Postoji još jedna zanimljiva informacija koja nam govori o vremenu u kojem udarac pogodi cilj. Pojedina istraživanja (Atha i sur. 1985, Whiting i sur. 1988) mjerila su koliko je potrebno od ekstenzije u lakatnom zglobu do točke kontakta. To vrijeme iznosilo je za desni izravni udarac prosječno 132 ± 21 msek. Novija istraživanja mjerila su vrijeme od pokretanja skočnog zloba, primjerice Cheraghi i suradnici (2014) izmjerili su prosječno vrijeme od 310 ± 0.06 msek.
Osjetilo vida i percepcija
Čovjek je čuvstveno biće, te podražaje iz okoline prima pomoću vida, sluha, dodira, okusa, njuha, osjeta hladnoće i topline, bola te kinestetičkih osjetila. U boksu vid i vizualna percepcija dominantno utječu na oblikovanje tehničkih i taktičkih situacija. U istraživanjima i teoriji vizualne percepcije u boksu dominantna je dinamička oštrina vida koja predstavlja sposobnost otkrivanja pokreta, brzine, boje, teksture i smjera promatranog objekta (Plou, 1994.)
Rayner, Smith, Malcolm i Henderson (2009) otkrili su da sudionici, kojima su mijenjali scene na ekranu, trebaju vidjeti pojedinu scenu najmanje 150 ms tijekom svake fiksacije kako bi normalno obrađivali scenu i planirali pokrete očiju. Znajući da u boksu već navedene brzine pojedinih udaraca mogu doseći 11 m/s, a vrijeme udarca, kada ga uočavamo u lakatnom zglobu 132 msek ili 310 msek kada krene iz skočnog zgloba, dolazi se do zaključka da anticipacija i predviđanje udaraca, tj. psihološka i teoretska priprema postaje neophodno sredstvo u planiranju i programiranju treninga.
Teoretska i psihološka priprema
Teoretska priprema u praksi znači podučavanje boksača teoretskim osnovama pokreta, kako bi znao prepoznati neoptimalni obrazac ponašanja i narušeno izvođenje pojedinih elemenata, koje može iskoristiti kao prednost u bržem izvođenju taktičkih zamisli kao što su kontranapadi. Time boksač postaje brži u donošenju taktičkih odluka odnosu na protivnika. Također proučavaju se i pojedine taktičke situacije koje protivnik izvodi bolje i lošije, to se naziva scouting.
Fokus na navedeno mora biti postojan, boksač treba izdržati tijekom cijelog meča kako bi izašao kao pobjednik.
Uz sve navedeno mora se uzeti u obzir da je tehnika našeg boksača savršena s biomehaničkog aspekta odnosno s aspekta utroška vremena i energije za izvođenje pokreta.
