„Ne guraj ruku i ne guraj vreću“  česta rečenica na boksačkim treninzima, pogotovo u školi boksa koja većini vježbača nije jasna. Pokušaš ispraviti grešku međutim, nikad nisi siguran što je trener pod tim mislio.

Guranje boksačke vreće je ništa drugo nego opružanje ruke više nego li je potrebno pri udarcu na vreću koja se počne jako njihati umjesto da ostane na mjestu.

A kako da ja znam koliko treba opružiti ruku?

Svaki udarac u boksu ima za cilj pogoditi protivnika. Zamislimo da je protivnik 3d točka u prostoru. Cilj nam je pogoditi samo tu točku, ne nešto iza ili ispred nje. Primjerice putujemo od Zagreba do Karlovca , hoćemo se zaustaviti u Karlovcu i vratiti se natrag ili nepotrebno produžiti do Rijeke. Na isti način trebamo razmišljati i pri udarcima na vreću.

Podjelimo vreću u presjeku na tri jednaka dijela. Vreću udaramo tako da šaka „ulazi“ u prvu trećinu I minimalno u drugu trećinu presjeka vreće.

Stoga ako smo veoma blizu vreći ruku opružamo minimalno (pod uvjetom da napravimo pravilan školski udarac a to podrazumjeva potpunu rotaciju tijela-ramena), a što smo udaljeniji od vreće to više i opružamo ruku.

Učinkovitost

Iako pri učenju direkta i drugih udaraca u shadow boxingu (boksu sa sjenom) gotovo uvijek počinjemo sa opružanjem ruke do kraja na treneru je da objasni i metodskim putem prođe obuku rada na vreći i s protivnikom gdje su veoma bitni prostorno-vremenski aspekti udarca.

Usredotočiti se kako opružiti ruku umjesto pogoditi točku u prostoru (protivnika), razlog je zbog kojeg dolazi do efekta guranja vreće/ruke.

Kontrola, odnosno zaustavljanje ruke u datom trenutku čini udarac eksplozivnim i brzim (efekt biča)  a samim time učinkovitim i preciznim.

Ako idući put čujete od trenera da gurate ruku ili vreću, pročitajte ovaj tekst još jedanput.