Kad spomenemo boks kroz glavu nam, gotovo uvijek, prolaze slike udaraca, mečeva čak i drugih oblika borbi (filmovi serijala Rocky, Tyson, UFC).Upravo zbog prethodne rečenice mnogim ljudima nije privlačan. Međutim, integracijom u druge programe, boks približavamo osobama koje osjećaju odbojnost zbog stereotipa koji ovaj sport nosi sa sobom.

Boks u rekreaciji primarno se koristi kao sredstvo razvijanja kondicijskih sposobnosti, međutim obučava se i kao vještinu. Učenje osnovnih boksačkih tehnika, podrazumjeva rad na koordinaciji, snazi, brzini, a što je najvažnije ispravljanje krivog obrazca pokreta, te pokretanje cijelog tijela, od palca na nozi do obrva.Specifičnost kretnji, pokušaj i uspjeh pri izvođenju pokreta čini boks zanimljivim, zabavnim, ali i napornim.

Metodički put učenja u plivanju; na suhom, pokraj bazena, uz rub bazena, pa tek onda u bazenu jednak je boksačkom uz ogledalo, uz zid, na podne ljestve, na fokusere, na vreću pa u paru.

Sparing (simulacija borbe) mora biti dobrovoljan i neobvezujući, a dopušten je tek kada trener procijeni da je vježbač savladao određenu tehniku, koju može primjenit,i pravila potrebna za spariranje.

Škola boksa, ujedno i boksački trening, temelji se na praktičnom, kao i teorijskom pristupu. Kako se se izvode elementi tehnike, jednako je važno kao i zašto se izvode upravo na taj način. Dakle, školsku tehniku podučava se jedino po opravdanom biomehaničkom principu. Trener podučava razumijevanju pokreta, a ne samo ponavljanju.

Aspekt agresivnosti koju ovaj sport nosi sa sobom je isključiva, jer trener boksa uči svoje vježbače samokontroli, poniznosti, poštivanju protivnika i uključivanje drugih u vježbanje, a to je u suprotnosti sa samom definicijom agresivnosti.

Uz edukaciju vježbača boks će zavoljeti mnogi ljudi, koji se nikad nisu mogli ni zamisliti staviti rukavice na ruke.