1980-ih godina masti su proglašene glavnim krivcem za kardiovaskularne bolesti i pojavili su se mnogi „light“ proizvodi sa smanjenim udjelom masti. No, proizvođači često loš okus takvih proizvoda ispravljaju većim udjelom šećera.

ŠTO SU ŠEĆERI? 

Za početak da se podsjetimo iz prethodnog članka: šećerima zovemo slatke, u vodi topljive, manje ugljikohidrate. Ugljikohidrati su, kao i proteini, jedna od osnovnih molekula našega organizma. Najviše su poznati po svojoj energetskoj ulozi u ljudskom organizmu, ali imaju i mnoge druge uloge – npr. vezanjem za proteine mogu mijenjati njihovu funkciju.  

Najpoznatiji šećeri su: glukoza (osnovna energetska molekula gotovo svih živih bića, cirkulira ljudskim krvotokom i izvor je energije stanicama našeg organizma), fruktoza (voćni šećer, također može služiti kao izvor energije našem organizmu), galaktoza (manje slatka od glukoze i fruktoze, tijekom metabolizma pretvara se u glukozu), saharoza (kuhinjski šećer koji svakodnevno upotrebljavamo u prehrani, sastoji se od glukoze i fruktoze na koje se i razgrađuje tijekom probave), laktoza (mliječni šećer, sastoji se od glukoze i galaktoze). 

JESU LI SVI ŠEĆERI ISTI?

Šećeri se, kao i hrana s kojom ih konzumiramo, razlikuju po glikemijskom indeksu (GI). GI je broj koji govori o tome kako neka hrana utječe na razinu šećera (točnije glukoze) u krvi i zapravo je porast koncentracije glukoze u krvi dva sata nakon konzumiranja te hrane. Čista glukoza je standard i ima GI 100. Saharoza (kuhinjski šećer) ima GI 65, laktoza 45, a fruktoza i galaktoza 25. Hrana u kojoj se šećeri nalaze ili uz koju se konzumiraju također utječe na njihovu apsorpciju i posljedično koncentraciju glukoze u krvi, pa je zbog toga GI indeks određen i za većinu poznatih namirnica. U pravilu, što je veći GI neke hrane, to ona jače izaziva lučenje inzulina i veći je potencijal za debljanje. No, uz GI hrane, treba uzeti u obzir i veličinu porcije, koja također utječe na količinu izlučenog inzulina.

ŠEĆERNA BOLEST

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je skupina bolesti za koje je karakteristična povećana razina glukoze u krvi kroz dulje vrijeme i poremećaj regulacije glukoze inzulinom. Inzulin je hormon što ga luči gušterača i kojem je glavna uloga pomaganje apsorpcije glukoze iz krvi u jetru, mišićno i masno tkivo, gdje se glukoza pretvara u glikogen ili masti. U nekim tkivima također promiče sintezu proteina. Dva su najčešća oblika šećerne bolesti:

• tip 1 koji se obično javlja kod djece ili mladih, točan uzrok je nepoznat, ali je poznato da vlastiti imunosni sustav napada i uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin;
• tip 2 koji se javlja u kasnijoj životnoj dobi, stanice prestaju reagirati na izlučeni inzulin, povezan je s prekomjernom težinom i nedovoljnom tjelovježbom.

UZROKUJE LI ŠEĆER ŠEĆERNU BOLEST?

Iako je prekomjerna konzumacija šećera povezana sa šećernom bolesti tipa 2, šećeri nisu izravan uzrok šećerne bolesti. Glavni je problem u tome što prekomjerna konzumacija šećera dovodi do debljanja i pretilosti koja može izazvati dijabetes tipa 2.

METABOLIČKI SINDROM

Pretilost i tjelesna neaktivnost često dovode do razvoja metaboličkog sindroma. Metabolički sindrom je zapravo skup poremećaja: visokog krvnog tlaka, visokog šećera u krvi, visoke razine kolesterola i masnoća u krvi koji su uzrokovani prevelikom količinom visceralne masti. Metabolički sindrom ozbiljno povećava opasnost od srčane bolesti, moždanog udara i šećerne bolesti.

VISCERALNA MASNOĆA

Metabolički sindrom uzrokuje visceralna masnoća. Visceralno masno tkivo nalazi se u trbušnoj šupljini iza trbušnog zida uz trbušne organe, za razliku od potkožne masnoće koja se nalazi odmah ispod kože. Visceralno masno tkivo luči hormone koji utječu na cijeli organizam i, ako ga ima previše, remeti metaboličku ravnotežu i uzrokuje metabolički sindrom.

OMJER OPSEGA STRUKA I BOKOVA (WHR, waist-to-hip ratio)

Stoga je omjer opsega struka i bokova puno bolji pokazatelj zdravlja i rizika od razvoja metaboličkog sindroma od indeksa tjelesne mase (BMI, body mass indeks) ili čistim mjerenjem tjelesne mase prema kojima osoba s malo masnog, a puno mišićnog tkiva može ispasti pretila. WHR jednostavno određuje omjer opsega struka i opsega bokova i ako je manji od 0,8 kod žena ili 0,9 kod muškaraca, upućuje na normalnu tjelesnu težinu. WHR veći od 0,85 kod žena ili 1 kod muškaraca upućuje na pretilost i visoku opasnost od razvoja metaboličkog sindroma.

ZAKLJUČAK

Šećeri su, kao i masti, svakodnevan dio naše prehrane i važan izvor energije. Šećeri su brz izvor energije i korisni su kada su potrebe našeg organizma za energijom visoke. Također, šećere konzumiramo u voću i mnogoj drugoj hrani koje je hranjiva i zdrava u umjerenim količinama. No, šećeri su i glavni sastojak mnogih nezdravih prehrambenih proizvoda, kao što su slatkiši i zaslađena pića. Oni nisu hranjivi, ne sadrže druge važne hranjive sastojke, a imaju velik udio glukoze, fruktoze i saharoze koji se brzo apsorbiraju i skladište u masti, ako organizmu nije potrebna velika količina energije. Posebno se treba voditi računa o zaslađenim pićima, koja su ustvari vodene otopine šećera i zbog toga vrlo brzo dižu razinu glukoze u krvi, a njihovom konzumacijom zapravo nemamo osjećaj koju smo količinu šećera unijeli. Primjerice, ako popijemo pola litre Coca-Cole, unesemo oko 53 grama šećera, što je otprilike ekvivalentno kao da pojedemo 13 čajnih žličica šećera ili jednu mliječnu čokoladu od 100 grama. Mnoge su studije našle jaku povezanost između konzumacije zaslađenih pića i šećerne bolesti tipa 2 i metaboličkog sindroma.

Kao što je već prije rečeno, puno je zdravije kao osnovni izvor energije upotrebljavati tzv. kompleksne ugljikohidrate iz hrane koja je bogata prehrambenim vlaknima (npr. iz cjelovitih žitarica i povrća). Ugljikohidrati iz takve hrane polagano se probavljaju i ne izazivaju nagli porast glukoze u krvotoku. Također, brojne su studije pokazale da redovita tjelovježba značajno smanjuje rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

IZVORI:

1. Jenkins DJ, Wolever TM, Taylor RH, et al. (1981). Glycemic index of foods: a physiological basis for carbohydrate exchange. J. Clin. Nutr. 34 (3): 362–6.
2. World Health Organization (Geneva, 2016). Global report on diabetes.
3. Kaur J (2014). A comprehensive review on metabolic syndrome. Cardiology Research and Practice. 2014: 943162.
4. Price GM, Uauy R, Breeze E, Bulpitt CJ, Fletcher AE (2006). Weight, shape, and mortality risk in older persons: elevated waist-hip ratio, not high body mass index, is associated with a greater risk of death. J. Clin. Nutr. 84 (2): 449–60.
5. Die Deutsche Gesellschaft für Sportmedizin und Prävention (DGSP) (2007). S1 - Leitlinie zur Vorsorgeuntersuchung im Sport.
6. Malik VS, Popkin BM, Bray GA, Despres JP, Willett WC, Hu FB (2010). Sugar-Sweetened Beverages and Risk of Metabolic Syndrome and Type 2 Diabetes. Diabetes Care. 33 (11): 2477–2483.